Strofa 1 Stoји ту сатима, време тихо клизи, rampa još zatvorena, ali volja i dalje drži. Jedan pozdrav, jedan osmijeh — ponekad je to dosta, poštovanje daje poslu ljudsko lice, ne samo težak teret života. Refren Sve počinje na rampi — ne tamo na putu, brate moj, gdje se izderemo pa svako krene dalje svojim spokoj. Kad mi pokažeš da me vidiš, znam da me stvarno osjetiš: Ne vozimo samo tone — mi vozimo povjerenje. Sve počinje na rampi. Strofa 2 Između kočnica i tereta pritisak stalno raste, ali na kraju svi želimo isto, ma gdje da nas put nosi i vrati: Da stignemo kući zdravi, porodica čeka nas tamo, posao daje ponos — ali čovječnost daje pravo malo. Refren Sve počinje na rampi (naravno, tako treba i biti), poštovanje umjesto nervoze — danas, sutra, svaki dan ubiti. Kad mi pokažeš da me vidiš, znam da me stvarno osjetiš: Ne vozimo samo tone — mi vozimo povjerenje. Sve počinje na rampi. Bridge Jedno „hvala“ dok se istovara, kafa dok čekaš red — tako nastaju priče, ne samo papiri i teretni sled. Finale Sve počinje na rampi — put prema razumijevanju pravom, kad se sretnemo s dostojanstvom, ne pritiskom grubom. Poštovanje budi ljude i drži svijet na okupu svaki dan, na rampi — tu sve počne, tu je glavni stan.
