Nekad sam gledao nebo bez kraja, svaki novi dan imao je boje maja. Vjerovao ljudima više nego sebi, nisam znao da se osmijesi lako izgube negdje. Sad u ogledalu neko drugi stoji, svaki stari san polako se broji. Nosim mir u džepu, ali nemam ga više, ostale su samo riječi koje tišina piše. Pre-refren: Kažu: “Bit će bolje”, al’ ne čujem taj glas, svaka nova noć vrati prošlost baš na čas. Refren: Moje srce bilo je puno svjetla, sad ga skriva ova hladna noć. I’m still searching for the light, ali sjene vuku me u svoju moć. Svaki korak nosi novu ranu, svaki pogled krije tisuću laži. Can you save me one more time? Maybe negdje još nada me traži. Druga strofa: Mržnja raste tamo gdje je ljubav spavala, svaka nova izdaja još jedan trag ostavila. Naučio sam šutjeti kad najviše boli, jer neke rane ni vrijeme ne izbriše. Ali negdje duboko ispod ove tame još postoji iskra koja zna ime. Možda jednog jutra kad svane novi dan, ponovo ću biti onaj stari, nasmijan. Bridge: Ako padnem, nemoj da me žališ, iz pepela učim kako ponovno živjeti. I don’t give up, I don’t let go, jer i poslije oluje sunce se vrati. Završni refren: Moje srce bilo je puno svjetla, i znam da nije zauvijek nestalo. I can find my way back home, iz pepela se rađa nova zora. Neka tama priča svoje priče, ja ću jednom opet biti ja.