Glasovi u glavi mira ne daju, svake noći isto ime dozivaju. Sjene me grle, ne puštaju me, prošlost me vuče, al’ ne dam se. Ljudi su mi srušili svaki san, ostavili hladan i prazan dan. Više ne vjerujem olako nikom, ali i dalje hodam svojom tihom stazom. Pre-refren: Koliko još mogu izdržati sve, dok tražim razlog da ustanem? Refren: Moje srce previše je ranjeno, puno mržnje, puno ožiljaka. Bog me budi svakog novog jutra kad pomislim da nema izlaza. Glasovi u glavi mira ne daju, sjene me u prošlost dozivaju. Ali znam da negdje svjetlo postoji, i kad padnem ono me uspravi. Druga strofa: Stare ljubavi ne zaboravljam, njihov trag u sebi zauvijek nosim ja. Mlađeg brata preboljeti neću, svaka uspomena nosi svoju težinu. Majko, želim da ti budem oslonac, da ti vratim svaki zagrljaj i korak. Ako padnem, opet ću ustati, jer zbog vas ne smijem odustati. Bridge: Znam da svjetlo ne dolazi lako, nekad moraš proći kroz mrak duboko. Prihvatio sam sve što život da, ali neću prestati sanjati. Završni refren: Moje srce previše je ranjeno, ali još u njemu gori plamen što ne gasne. Bog me vodi svakog novog dana dok me prošlost vuče na dno tame. Neću stati, neću izgubiti sebe, jednog dana opet ću se nasmijati jer poslije svake noći dolazi novo jutro