[Spoken Intro] Sjećaš li se... Kao da smo uvijek znali. Samo nismo znali stati. [Verse 1] Noću kad sve utihne, dođeš mi u san, kao da sam cijeli život nosio tvoje ime. Prolaze lica, milijun — bez traga, bez ran, a tvoje ostane u meni — tiha, živa zima. Gledam ljude, ne osjećam, sve je hladna masa, srce mi se ne pomakne — samo zbog tebe stane. Kao rana što ne zacjeli, kao izgubljena vasa, kao ljubav koja prolazi — ali nikad ne nestane. [Pre-Chorus] I znam da nismo mogli, i znam da nije slučajno. Ali svaka noć me boli — jer nešto ostaje, trajno. [Chorus] Da li se vratiš ponekad — tamo gdje smo bili mi? U onu tišinu, u onaj mrak, gdje su padale nam riječi. Da li se sjetiš, kao ja — da ništa nije slučajno? Bili smo sudbina — al' nismo znali. Ljubav može proći. Ali ostati. [Drop] Ali ostati... Ali ostati... [Verse 2] Je li vrijedno vraćat se u dane što nas lome, u tu kaznu koju smo zvali — domom? Da li i tebi zastane dah u ovom mraku, u ovom slomom, kad me oči tvoje nađu — a ja šutim pred grijehom? Možda nismo znali voljeti, možda smo se mimoišli upravo kad. A ja sam dugo htio pobjeći — dok nisam skužio: bez tebe nemam ni sad. [Pre-Chorus] I znam da nismo mogli, i znam da nije slučajno. Ali svaka noć me boli — jer nešto ostaje, trajno. [Chorus] Da li se vratiš ponekad — tamo gdje smo bili mi? U onu tišinu, u onaj mrak, gdje su padale nam riječi. Da li se sjetiš, kao ja — da ništa nije slučajno? Bili smo sudbina — al' nismo znali. Ljubav može proći. Ali ostati. [Bridge] Ponekad se vratim — u tvoj osmijeh, u tvoj glas. I sve se u meni ruši — kao da sam zadnji put živ. Nismo bili samo prolaz. Bili smo propušteni snovi. I ponijet ću te, kad zatvorim oči — jer to je jedino što mi ostaje od tebe. [Chorus] Da li se vratiš ponekad — tamo gdje smo bili mi? U onu tišinu, u onaj mrak, gdje su padale nam riječi. Da li se sjetiš, kao ja — da ništa nije slučajno? Bili smo sudbina — al' nismo znali. Ljubav može proći. [Outro] Ali ostati... uvijek ostati.
0/500