U maloj školi kraj polja i rijeke učitelj sluša razgovore djece. U očima sjaj, u srcima plan — da mali čovjek može velik postat’ sam. „Ne treba snaga ni silna moć, kad prijatelj prijatelju pritekne u pomoć.” To je Lovrakov svijet, gdje ruke se spoje u tren, gdje hrabrost se rodi i pobijedi strah i led. To je Lovrakov svijet, sloga otvara svaki prag, i kroz najveći snijeg uvijek prolazi vlak. Na starom mlinu vrata škripe tiho, al’ dječje su ruke popravile sve brzo. Kamen po kamen, uz smijeh i trud, zajedno lakši je svaki put. To je Lovrakov svijet, gdje ruke se spoje u tren, gdje hrabrost se rodi i pobijedi strah i led. To je Lovrakov svijet, sloga otvara svaki prag, i kroz najveći snijeg uvijek prolazi vlak. Ako si mali — ne brini sad, uz prijatelje postaješ jak. Dok držimo zajedno dlan uz dlan, Lovrakov svijet živi i danas.
