[Intro – dark sea, sparse mandolin, low cello] [KAJA – female, softly spoken] Kapetane... jedna zvijezda nedostaje. [VUK – very deep spoken voice] Zvijezde ne nestaju. [KAJA ] Ova jest. [Single mandolin string – silence] [VUK] Onda plovimo prema njoj. [Verse 1 – VUK ONLY] Noć je pala preko mora, nema mjeseca ni sna. Kaja šuti kraj kompasa, nešto zove iz daljina. Nema otoka na karti, nema stijene, nema tla. Samo svjetlo preko vode, gdje ga nikad nije bilo. [Pre-Chorus – VUK] Vjetar stao. More šuti. Čak ni Bura nema glas. Kad se more tako smiri, znam da nešto čeka nas. [Chorus – VUK + low male backing choir] [VUK] Svjetlo kojeg nema, gori usred crnog mora. Nema puta, nema imena, ali zove nas do zora. [LOW MALE CHOIR] Crna Bura... [VUK] Ako vodi preko ruba, neka vodi baš kroz mrak. Jer se more ne upozna ako uvijek biraš lakši pravac. [Verse 2 – VUK ONLY] Miloš više ništa ne svira, ruke mirne, pogled tih. Čak se konop više ne čuje, kao da je more izgubilo dah. Kaja gleda prema nebu, pa u kompas, pa u mene. [KAJA – quiet female voice] Kapetane... okreće se. [KAJA– spoken] Što? [KAJA] Igla. [Instrumental Break] [Single mandolin motif → tamburica answers → deep cello → heavy guitars slowly enter.] [Bridge – KAJA & VUK] [KAJA – female, restrained] Ne vodi nas prema sjeveru. Ne vodi prema jugu. Pokazuje ravno... [VUK – deep spoken] Prema svjetlu. [KAJA] Da. [VUK – after silence] Onda joj vjeruj. [Final Chorus – VUK + low male choir] [VUK] SVJETLO KOJEG NEMA! Još nas čeka preko mora! Neka nebo krije zvijezde, mi ćemo ih naći do zora! [LOW MALE CHOIR] CRNA BURA! [VUK] Nema karte! [CHOIR] NEMA! [VUK] Nema puta! [CHOIR] NEMA! [VUK] Samo more... [CHOIR] I MI! [Outro – mandolin returns, distant waves] [KAJA – female whisper] Kapetane... [VUK] Vidim ga. [KAJA ,female] To nije svjetlo. [Mandolin stops.] 🌊🌑 [ENDE.]
