Running cd 1 (Remix)

(Intro) Ulična rasvjeta treperi, kiša pere beton, sa dvadeset dvije godine već sanjaš novi bonton. Jeftino odijelo, ali plan je bio jak, trčiš u podzemlje, tamo gdje je vječni mrak. (Verse 1) Gledao sam nebodere, gledao sam sjaj, poštenim putem u ovom gradu nemaš kraj. Svi bi htjeli kruha, ali nitko motiku, ja sam htio lovu, brzu, veliku. Počelo je sitno, paketi i tuneli, tamo gdje su propali i hrabriji i smjeli. Bez grižnje savjesti, bez milosti i srama, gazio sam preko svega, progutala me tama. (Chorus) Trčim da stignem u podzemlje, tamo gdje se vlada, popeo se na vrh, al' prokleta je vlada! Svi bi htjeli tron, al' na vrhu puše vjetar, jedan krivi korak i gotov je tvoj metar! (Trčim da stignem, trčim da stignem...) (Verse 2) S dvadeset i pet već imam stan i aute skupe, korumpirani političari ljube moje tupe. Mislio sam uspio sam, prešao sam igru, kontroliram sve konce, drastičnu i divlju figuru. Al' zaboravio sam pravilo koje dobro znam: tko se visoko penje, taj najdublje je sam. (Bridge) Mrak u garaži. Tišina. Koraci u tami. Dva nova lika, u očima glad i sami. Mladi, bijesni, u jeftinim odijelima, s istom onom vatrom u mojim starim žilama. (Verse 3) Nema pregovora, nema priče, nema "stani", klinci hoće tron, pa su mene izabrali. Isti ti tipovi, moja kopija i slika, naplatili su dug, bez suza i bez krika. Dok mi život curi na hladni, sivi beton, shvaćam igru koju igrao sam s arogantnim tonom: ciji život goniš, taj te na kraju i sahrani, dok se penješ gore, već ti iskopaju dani. (Chorus) Trčim da stignem u podzemlje, tamo gdje se vlada, popeo se na vrh, al' prokleta je vlada! Svi bi htjeli tron, al' na vrhu puše vjetar, jedan krivi korak i gotov je tvoj metar! (Outro) (Beat se stišava, samo jeka u daljini...) U podzemlju si počeo, u podzemlju si stao. Htio si sve, a na kraju – nisi imao.