[Strofa 1] Sjećaš li se, bar ponekad, noću kad sve utihne, kao da si odmah znala da baš ništo nije slučajno. I meni dođeš u san, pa me tuga tiho stigne, kao da sam cijeli život nosio tvoje ime glavno. Kažu, prođu lica, milijun, bez traga i bez glasa, a tvoje ostane u meni, kao rana što ne prestaje. Gledam ljude, ne osjećam, sve je prazna, hladna masa, i srce mi se ne pomakne, samo zbog tebe zastaje. [Refren] Da li se vratiš ponekad, tamo gdje smo bili mi, u onu sobu, u tišinu, gdje su padale nam riječi. Možda bi nam tada bilo jasno zašto boli sve što nije, zašto ljubav, kad je pustiš, cijeli život peče. Da li se sjetiš, kao ja, da ništa slučajno nije, da smo bili jedno drugom sudbina, a nismo znali stati. I sad me boli svaka noć kad me tvoje ime grije, jer najveća je tuga znati — ljubav može proći, ali ostati. [Strofa 2] Da li je vrijedno vraćat se u dane što nas lome, u tu kaznu što je zvala, a mi smo je zvali domom. Da li i tebi zastane dah kad se pogledi nam slome, kad me oči tvoje nađu, a ja šutim kao s grijehom. Možda smo zgriješili previše, možda nismo znali voljeti, možda smo se mimoišli baš kad je trebalo ostati. A ja sam dugo bježao, od sebe se skrivao, dok nisam shvatio da bez tebe ni ja ne mogu postojati. [Refren] Da li se vratiš ponekad, tamo gdje smo bili mi, u onu sobu, u tišinu, gdje su padale nam riječi. Možda bi nam tad bilo jasno zašto boli sve što nije, zašto ljubav, kad je pustiš, cijeli život poslije boli. Da li se sjetiš, kao ja, da ništa slučajno nije, da smo bili jedno drugom sudbina, a nismo znali stati. I sad me boli svaka noć kad me tvoje ime grije, jer najveća je tuga znati — ljubav može proći, ali ostati. [Bridge] A ja se ponekad vratim, u tvoj osmijeh, u tvoj glas, i u meni sve se ruši, kao da sam zadnji put živ. Znam, kad jednom sklopim oči, ponijet ću i tvoj spas, jer nismo bili samo prolaz — bili smo propušteni snovi. [Završetak] I kada god da se vratim, u tvoje oči i osmijeh tvoj, sve mi manje biva jasno, sve mi više srce gori. Da li je vrijedno da još vjerujem u onaj put naš svoj, kad je istina najteža — da sam te volio dok smo bili blizu, a sad me to kvari i boli.|
