Poludjela ptica

Kakvi to glasi čuju se u mraku, Nad noćnim poljem, visoko u zraku? Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica: Jedna u letu poludjela ptica. Nadlijeće sebe i oblake trome, S vjetrom se igra i pjeva o tome. Svu svoju vjeru u krilima noseći, Kuda to leti, što bi htjela doseći? I tako leti, leti nebom sada luda ptica ta, dokle li će da odleti ne znam to ni ja. Nije li vrijeme da gnijezdo vije? Kad bude hladno, da se u njem grije. Ko li te posla pjevati u tminu? Sleti u nižu, u bolju sudbinu. Leti leti, ptico luda u letu je spas, al pripazi da ne bude jao bum i tras! Ne mari za to poludjela ptica. Pjeva o vjetru, što je svu golica. A kad je umor jednom bude shrvo, Neće za odmor nać nijedno drvo. I tako leti, leti nebom sada luda ptica ta, dokle li će da odleti ne znam to ni ja. I tako leti, leti nebom sada luda ptica ta, dokle li će da odleti ne znam to ni ja.