[Verse 1] Nekad je punio arene, sad ga nalazim pod tuđim balkonom. Na dnu futrole ogrebotine, i dvije karte što nikad nisu važne. Prsti mu znaju hladan metal, i svaki pločnik po zvuku. Kad pređe preko žica, ulica se samo nagne bliže. [Pre-Chorus] Kaže: “Dođi, nema nikog, samo ova pukotina u betonu.” Jedan ton, pa drugi, i nešto u meni spusti ramena. Pa kad spusti, znaš gdje ideš. [Chorus] Znam, nekad sam lovio sjaj, sad mi je dobar i ovaj kraj. Ritam pod noktima, to mi je dom, i kad ostanem sam. Znam, sve su arene iza nas, al’ još mi ostanu glas i dlan. Nekad sam bio ime po gradu, sad sam samo čovjek što svira. [Verse 2] U svakoj luci ostane so, u svakoj stanici po jedno lice. On otvori kutiju s kablovima, a klinci mu kradu pokret. Nekad je tražio lampu gore, sad mu je dosta da neko stane i kaže: “Polako, diši, pusti da prsti sami nađu ton.” [Pre-Chorus] Kaže: “Nema tajne, samo žulj i malo srca kad krene zvuk.” Jedan osmijeh, pa još jedan, i tuđe brige lakše skliznu. Pa kad skliznu, znaš gdje ideš. [Chorus] Znam, nekad sam lovio sjaj, sad mi je dobar i ovaj kraj. Ritam pod noktima, to mi je dom, i kad ostanem sam. Znam, sve su arene iza nas, al’ još mi ostanu glas i dlan. Nekad sam bio ime po gradu, sad sam samo čovjek što svira. [Bridge] A kad se noć stisne uz prozor, ne vraća se po stare slike. Kaže da mu je arena svaki stranac što ostane još tren. [Solo - guitars solo -breakdown ,7/8 groove and two guitars virtuose playing prog. djent solo] [Breakdown] Jedan ton. Pa dah. Pa tuđa šaka na drvetu gitare. Jedan grad. Pa drugi grad. I svuda ista potreba da se ostane. [Final Chorus] Znam, nekad sam lovio sjaj, sad mi je dobar i ovaj kraj. Ritam pod noktima, to mi je dom, i kad ostanem sam. Znam, sve su arene iza nas, al’ još mi ostanu glas i dlan. Nekad sam bio ime po gradu, sad sam samo čovjek što svira. Znam, nekad sam lovio sjaj, sad mi je dobar i ovaj kraj. Nek i oni što su stali odu kući malo lakši [the end -riff harder with controled chaos and unis for end