Htio bih da zaustavim Sunce, da se ne uspinje na nebo; Nek ostane crveno nad rijekom Kao jutros, kad sam ga vidio Kroz prozor sobe u kojoj živim. Htio bih da zaustavim Dunav, da ne teče zemljama Do Crnog mora; nek počine; Nek se smiri u sjeni vŕbā I topolā; nek ne sluša svoj tihi šum. Htio bih da zaustavim Smiješak na tvom licu, Helena, S kojom provedoh svoj tegobni vijek. Nek smiješak taj lebdi bezbrižan, porubljen Tvojom kosom crnom i crnim očima. Htio bih da zaustavim... Ne, ništa ne mogu. Svakog se trenutka bližim suncu smrti, grobu.
0/500