Govore mi, “Izađi, upoznaj svet”, a svako lice krije drugi let. Maske nose, osmeh prodaju, a iza leđa tvoje ime izdaju. Kažu da su ljudi bolji od zvijeri, a zvijer samo svoje teritorije štiti. Čovjek proda dušu za šaku moći, pa Bogu sklapa ruke svake noći. Pošten put postao najteži put, dok zlo nosi krunu i zlatni skut. Tražim mir, a nalazim zid, u grudima odzvanja nijemi krik. Refren: Ja sam najljepši demon, a ti najružniji anđeo. Ko je ovdje stvarno izgubljen, ko je srce prodao? Ljubav tražim među pepelom, ali pepeo ne cvjeta. Kako da volim ovaj svijet, kad ga guši sopstvena sjeta? ovako: Govore mi ‘istražuj svijet’, a svijet jedva sam sebe preživi. Pošten rad više ne gradi snove, već puni džepove onih bez stida. Nevin čovjek čitav život pati, kriv se smije dok mu sve se rati. Novac vrti ovaj hladni svijet, a istina ostaje bez glasa zauvijek. Prijatelj ode u jednom trenu, ostala je tišina da nosi uspomenu. Od tada tražim odgovor svaki dan, zašto dobro tako često ostane samo san. : Svi misle da sam nježan i slab, jer šutim više nego što pričam. Kad upoznaju dubinu mene, okrenu se i nestanu bez riječi. Ja nisam zvijer, ja samo biram kome srce i dušu otvaram. Ne ogovaram, ne gazim ljude, dok mnogi prodaju obraz bez tuge. Tražim svoj mir u ovom prokletom svijetu, da mogu noću mirno zaspati. Ne želim vam ni dobro ni zlo, samo me pustite da svoj put pronađem. Most: Vi plaćate psihijatre zbog svojih noćnih mora, ja plaćam tišinom svitanja i novih zora. Ne diram vas, ne dirajte mene, to je jedino što tražim od vremena. Uvrede mogu prećutati, ponos mogu progutati. Ali ono što volim braniću do kraja, jer čovjek bez srca više nije čovjek. : Ja sam najljepši demon, a ti najružniji anđeo. Možda zlo nema rogove, već osmijeh koji je pobijedio. Ako ljubav još negdje postoji, nek pronađe put do mene. Jer ja ne tražim ovaj svijet. Ja samo tražim mir u sebi.