nisam bio tu , u 90tim

[Strofa 1] Gradi se laž, a lomljenje pravila je novo pravilo. Na TV-u smijeh, a u glavi huk – tišina kao pakao. Dijete plače u redu za socijalnom mjerom, dok oni dižu vile na brodovima bez pravila. Iznajmljena istina, prodana je svakom tko ima devizni račun. Mi se mlatimo po tržnici riječi: "sloboda", "pravda", "mir", al’ bez ikakvog kintanja, samo vazduh koji puca. Kao da smo postali otpad u sistemu koji nas siječe napola. [Chorus – melodic, emotional, but sharp] Ja sam bio dio slike koja više nije tu, Kao da nisam ni bio tu… Raspadnut kao riječi koje prazne sobu, A moje vrijeme — isparilo. Sjećam se kad je vatra imala smisao, Sjećam se kad nas je nešto povezivalo... Sada sve dižemo u vazduh kao eksploziv, Ali ništa ne izlazi iz života — samo ruševine. [Strofa 2] Rodiš se u bloku, učiš da trpiš bez pravog razloga. Plaćaš poreze da bi ih oni vratili u švicarsku cifru. Država kaže: „Budi patriot!“ al’ zaboravlja reći — za kojeg kurca, i čemu? Zaposlenje? Mit. Zdravstvo? Bitka. Pravda? Šala na račun siromašnih. Ja pričam, a moja riječ ide u hor bin plastičnog demokratskog cirkusa gdje smijeh ostane bez uzroka, a krivci — bez kazne. Poveznost? Izgubljena. Susjed ne zna kako se ti zoveš. Samo se lajkovi množe, a suzdržanost smanjuje. Svako bori se sam protiv algoritma, dok se pravi rat vodi u podrumima vlasti. [Chorus – melodic, emotional, but sharp, stronger, more painful] Ja sam bio dio slike koja više nije tu, Kao da nisam ni bio tu… Raspadnuo kao riječi u praznu sobu, A moje vrijeme — isparilo. Sjećam se kad je vatra imala smisao, Sjećam se kad nas je nešto povezivalo... Sada sve dižemo u vazduh kao eksploziv, Ali ništa ne izlazi iz života — samo ruševine. [Bridge – tense, intense, progressive rhythm with a djent sound] Ne kažem da je bilo savršeno — bilo je i žalosti, i tlačenja, i straha. Al’ makar je neko mislio na zajedničko ime al’ makar je postojalo „mi“ iznad „ja“. Sada prodajemo dijelove duše za brzi internet. Sloboda se mjeri u broju obaveza koje možeš ignorisati. A kad se netko buni — šutkaju ga u ličnu istoriju, kao da je bijedan otpad, a ne probudjeni glas. Solo] [(virtuosic, progressive guitar solo – a mix of local post-punk tone and melancholic alternative metal sound. The tempo slowly rises, like a cramp in the chest breaking into a scream. Dissonant chords are used, slide technique, fast arpeggios that fall apart into chaos and then come back together. It's as if the music is trying to reconstruct what the lyrics destroy.)] [Chorus – final, in vocal unison, as the last exclamation] Ja sam bio dio slike koja više nije tu, Kao da nisam ni bio tu… Raspadnut kao riječ u praznu sobu, A moje vrijeme — isparilo. Sjećam se kad je vatra imala smisao, Sjećam se kad nas je nešto povezivalo... Sada sve dižemo u vazduh kao eksploziv, Ali ništa ne izlazi iz života — samo ruševine. 🔚 [Outro – whispering, with the guitar lingering in a low tone] ...sve ovo nije bilo tako kad sam bio mlad... ...neko je izmijenio pravila dok smo spavali...x2 ...i niko nije rekao: stoj!