
Svoje gazde
Bio sam dole kod onih naših, vaših, njihovi' Svi imaju sve, a izgledaju ljuti Ko te ne zna, gleda te poprijeko, možeš zamisliti što taj tebi sluti. (2. strofa) Ma ni na mreži nije puno bolje, dragi moj rode Svi sjede iza tastature i ratove vode Navijaju za neke svoje što nikad pomogli nisu A ratovi se vraćaju u nepoželjnom bisu. (Refren) Čak planine i rijeke sada imaju svoje gazde Koje ih zagrađuju, grade, obale kreiraju A država i njeni službenici Zato se ne nerviraju. (3. strofa) Demokratija – suluda ideja isprepletena destrukcijom, narod ima mozak željan za obdukcijom Kad je sit, gladan – nema tu mira A mir samo sebe samog razumnog bira. (Refren) Čak planine i rijeke sada imaju svoje gazde Koje ih zagrađuju, grade, obale kreiraju A država i njeni službenici Zato se ne nerviraju. (Refren) Čak planine i rijeke sada imaju svoje gazde Koje ih zagrađuju, grade, obale kreiraju A država i njeni službenici Zato se ne nerviraju. (Solo – Dramatična električna gitara u stilu Ennia Morriconea uz teške, spore udarce timpana koji režu zrak, podižući tenziju do usijanja dok se zvuk sirene iz intona ponovo polako vraća i kida tišinu) (Outro) Sve smo sami sebi birali dok su nam tuđe ruke krojile kapu. I dok zadnji reflektori gase ovaj mračni film, ostaje samo jeka naših koraka. (Refren) Čak planine i rijeke sada imaju svoje gazde Koje ih zagrađuju, grade, obale kreiraju A država i njeni službenici Zato se ne nerviraju.

