U četiri zida sjedim, gledam kako da preživim, dok drugi traže način da te slome, da te krive. Svi kažu: „Boga se boj“, pa zašto da ga se bojim? Nisam ništa učinio, samo sa svojim mislima stojim. Kažu: „Jedan je život“, a svaki dan ga trošimo, živimo za sutra, a danas jedva dišemo. Emocije su jake, pogledi su hladni, ljudi postali demoni, a demoni nam nisu potrebni. Šta će nam demoni kad ljudi znaju biti gori? Kad svako svoju masku nosi, a iznutra sve izgori. Tražim malo ljubavi, tražim malo mira, ali ovaj svijet me svaki dan sve jače dira. Četiri zida, a cijeli svijet je zatvor, svako nešto glumi, svako nosi svoj teret i bol. Kažu: „Živi život“, a ja pitam — koji život? Kad se smiješ spolja, a iznutra umireš tiho. Četiri zida, samo srce zna, koliko puta čovjek padne, a ne vidi ga niko. Ako je ovo život, reci gdje je sloboda? Kad ljudi imaju oči, a ne vide jedni drugoga. Kriminal vlada, od Beograda do Beča, svako svoju cijenu plaća, svaka priča ima leđa. Novac kruži, Swisske pare, sve se vrti oko njega, a običan čovjek broji dane, pita gdje je njegova sreća. Psihijatri trebaju slušati, a ne samo kontrolirati, a tablete nisu čudo koje može dušu popraviti. Google zna sve, lonac i šerpu sami ne znamo, postali smo pametni na ekranu, a u životu zalutamo. Bitna nam je ljepota, bitno šta će drugi reći, spolja sve se sjaji, a iznutra nema sreće. Lijepa ljuštura, a unutra prazan grob, svi kažu: „Samo da smo dobro“, dok nas jede ovaj svijet. Četiri zida, a cijeli svijet je zatvor, svako nešto glumi, svako nosi svoj teret i bol. Kažu: „Živi život“, a ja pitam — koji život? Kad se smiješ spolja, a iznutra umireš tiho. Četiri zida, samo srce zna, koliko puta čovjek padne, a ne vidi ga niko. Ako je ovo život, reci gdje je sloboda? Kad ljudi imaju oči, a ne vide jedni drugoga. Ljepota prođe, duša ostaje, vrijeme uzme ono što lice skriva. Možda nismo savršeni, možda smo samo ljudi koji traže razlog da još vjeruju. I možda nije problem nebo, nego ono što smo napravili od zemlje. Možda nam ne trebaju anđeli, nego da čovjek ponovo bude čovjek. Četiri zida, a cijeli svijet je zatvor, ali negdje u meni još postoji odgovor. Neću da živim samo jednu noć, neću da budem lijep, a iznutra bez pomoći. Četiri zida, ali vrata mogu da se otvore, dok god u grudima ovo srce još govori. Ako je život borba — neka bude moja borba, jer dok još dišem, nije završena priča. Četiri zida… ali nisam sam. Ako još osjećam — još postojim. Ako još sanjam — još živim.