Tastatura ratnici (2 sep @ 20:38) (Remix)

(Beat: Tvrd boom-bap, mračan bas i resak bas-bubanj) (Intro) Evo ih, heroji ekrana. Svjetlost monitora u mraku sobe. Udri Enter, brate moj. (Verse 1) U fotelji zavaljen, klima hladi sobu, pije hladnu kolu, čeka novu probu, na mrežama je baja, opasan i ljut, a u stvarnom životu – slabić, običan skut. Palac mu je mišić, tipkovnica mu mač, iza lažnog profila sakriva svoj plač. Piše pamflete, vrijeđa i prijeti, a kad zazvoni zvono – u ormar sleti! Udoban život, mamini i tatini sinovi, što su vidjeli travu samo na slici u tv-u. Neznanje je ponos, glupost im je štit, svaka riječ koju puste običan je smrad i mit. (Chorus) Tastatura ratnici, a u duši mrak, isprani mozgovi, bez muda, nula, znak! Sjede preko puta, a znoje se od straha, pičkice na djelu, puna usta praha. Arogancija bez pokrića, prazna glava skroz, internet je šine, a udario ih voz! (Verse 2) Ispran mozak, vijesti gutaju bez žvakanja, nema tu mozga, samo gomila sranja. Misle da su popili svu pamet ovog svijeta, a ne znaju ni koja je to planeta. Pišu velika slova, misle to je moć, ali blijedi im faca kad pada duga noć. Nema tu stava, nema tu petlje, samo kuckaju u mraku dok im cure sline i žučne želje. Prave se žrtve, a prvi bi da biju, dok im mama u kuhinji kuva toplu čorbu i pitaju „šta piju?“. Nula od čovjeka, šmizla sa neta, najjači na svijetu... od svog WC-a pa do krevetca. (Chorus) Tastatura ratnici, a u duši mrak, isprani mozgovi, bez muda, nula, znak! Sjede preko puta, a znoje se od straha, pičkice na djelu, puna usta praha. Arogancija bez pokrića, prazna glava skroz, internet je šine, a udario ih voz! (Outro) Da... Svi ste vi opasni dok je ekran ugašen. A kad izađeš napolje – nigdje te nema, brate. Klasične pičkice. Kraj.