
Balkanska rapsodija
{ zenski etno glasovi kao naricanje ,visoki tonovi gospel etno ] Hajde, zore rosne... Neka tebe opet rode. Balkanska rapsodija. Plemena sa juga. Slušaj. (Strofa 1) Hajde zore rosne, neka tebe opet rode, Balkanska rapsodija, plemena što s juga brode. Nametnuli im religije, ratove, granice kosne, Dok su bili slobodni, istinski zmajevi od Bosne. Balkan i Bosna, tad imena ta nemahu, Bijahu zemlja svih plemena, u zajedničkom dahu. Da su ostali složni, da su se ujedinili, Bili bi snaga jednog sistema što bi svijet promijenili. Al' otrov je ušao u vene, sjeme razdora se sije, Historija piše krv, dok se budućnost u tami krije. (Refren) Tad ponudi im đavo u ime Boga, Ponudi im mnogo, prokletstvo svoga roda. Uzdrma Balkan od prvih pra-vjekova, Balkan uvijek u dubokoj lokvi krvi, bez snova. Ponudi im đavo u ime Boga mnogo toga, Da stoljećima okreću leđa protiv brata svoga. (Strofa 2) (etno ,zenski visoki glasovi , kao gotica glasovi) Gledam te ljude, isti korijen, a različite boje, Prodali dušu za granice, dok vukovi se kote i broje. Svađaju nas za fotelje, dok narod gladan pati, A zemlja pamti korake što neće se vratiti. Zmajevi su spavali, dok su im krali snove, Okovali ih lancima, dok grade hramove nove. Al' krv nije voda, ona sjeća se starih dana, Kad nismo bili podijeljeni, bez ikakvih rana. Sada samo odjekuju krici sa naših gora, Dok čekamo da svane neka ljepša zora. (Refren) Tad ponudi im đavo u ime Boga, Ponudi im mnogo, prokletstvo svoga roda. Uzdrma Balkan od prvih pra-vjekova, Balkan uvijek u dubokoj lokvi krvi, bez snova. Ponudi im đavo u ime Boga mnogo toga, Da stoljećima okreću leđa protiv brata svoga. (Outro) Protiv brata svoga... Još uvijek odzvanja. Balkanska rapsodija. Zmajevi od Bosne. (Beat se polako gasi uz zvuk pucnja ili daleke grmljavine) (Refren) Tad ponudi im đavo u ime Boga, Ponudi im mnogo, prokletstvo svoga roda. Uzdrma Balkan od prvih pra-vjekova, Balkan uvijek u dubokoj lokvi krvi, bez snova. Ponudi im đavo u ime Boga mnogo toga, Da stoljećima okreću leđa protiv brata svoga. (Refren) Tad ponudi im đavo u ime Boga, Ponudi im mnogo, prokletstvo svoga roda. Uzdrma Balkan od prvih pra-vjekova, Balkan uvijek u dubokoj lokvi krvi, bez snova. Ponudi im đavo u ime Boga mnogo toga, Da stoljećima okreću leđa protiv brata svoga.

