Cune Gojković - Janičar

U vihoru kao vatra, bojevima ljutim vođen palio je jedan ratnik selo gde je rođen Sina majci iz naručja oteo je zulumćar sada kune svoju sudbu što je janičar Na ognjištu puste kuće plakala je jedna stara iznad nje je sablju dig'o ratnik koji hara Sina majci iz naručja oteo je zulumćar sada kune svoju sudbu što je janičar Ne diž' na me ruku, sine, ako svoje jade znadeš majka sam ti, jer prepoznah iznad usne mladež Sina majci iz naručja oteo je zulumćar sada kune svoju sudbu što je janičar Sjaha s konja mlad janičar, baci sablju, dizgin pusti majka htede nešto reći, ali ne izusti Sina majci iz naručja oteo je zulumćar sada kune svoju sudbu što je janičar